Zašto da ne? Praksa u Turskoj-Bursa

Zašto da ne? Praksa u Turskoj-Bursa

Prije samo 3 godine, kao još jedan u nizu studenata Međunarodnih odnosa, našao sam se na raskrsnici: Šta sad? Kakav je plan za budućnost? Poslednja godina faksa se bližila kraju, a ja nisam imao odgovore na ova pitanja. Preko drugara iz Turske sam saznao za praksu i odjednom sam se našao na intervjuu sa jednom privatnom školom za jezike. Pošto spontanost nije baš jedna od mojih osobina, nijesam bio siguran da li i dalje želim da se otisnem u ovakvu avanturu.

S obzirom na to da i dalje nijesam imao odgovor na ona 2 već pomenuta pitanja, mjesec dana kasnije, našao sam se u učionici, okružen studentima i uz vidnu jezičku barijeru sam pokušavao da im objasnim osnovne stvari na engleskom jeziku. U tom trenutku razmišljao sam da li sam možda pogriješio što sam došao ovamo, ali uz divne kolege, postepeno učenje jezika, savladavanje treme koja je uvijek postojala kada bih izašao pred studente, polako sam počeo da se pronalazim u poziciji koju sam odabrao.

Uprkos radnom vremenu nastavnika, koje nije baš prilagodivo, imao sam i vremena da obilazim predivnu Bursu i uživam u eksperimentisanju sa novom kulturom, učenju o istoj i pronalasku novih prijatelja. Pored šetnje i druženja, unaprijedio sam i stekao govorničke vještine, vještine prezentovanja, interkulturne kompetence i naučio poptuno novi jezik. Sa ljudima iz različitih zemalja i kontinenata sam prošao kroz muke nerazumijevanja pojedinih kulturoloških razlika, kroz prelude avanture, putovanja, žurke, večeri društvenih igara, filmske večeri, pa čak i vjenčanja naših turskih prijatelja.

Iako zbog posla nijesam imao priliku da putujem previše po cijeloj Turskoj, par odlazaka u Istanbul, Izmir i prelijepi Efes, kampovanje na rajskoj plaži Kabak doline dok je zapljuskuje vrelo Sredozemno more, krstarenje Tirkiznom obalom su svakako stvari koje ću uvijek nositi sa sobom i sjećati ih se sa osmijehom na licu. Kad sam već kod toga, pomenuću jedan od mojih omiljenih momenata u Turskoj. Nakon upornog nagovaranja drugarica iz Meksika i Brazila, pristao sam na paragliding sa 2000 metara visoke planine Babada iznad Plave lagune, mjesta neprevaziđene ljepote. Prasnuo sam u smijeh i prepustio se apsolutnom užitku vjetra na obrazima i prizorima od kojih zastaje dah.

Autor: Ivan Blagojević