AIESEC kroz ključaonicu

AIESEC kroz ključaonicu

Prije tačno godinu dana sam postala član AIESEC-a i prije tačno godinu dana sam napisala ovaj blog, pa bih htjela bez puno formalnosti i kroz moj drugačiji pogled na svijet da prikažem to svoje zanimljivo iskustvo:

Zamisli da stojiš okružen ljudima koje poznaješ, svi su slični tebi, imate slična interesovanja ili idete na isti fakultet i kako je dovoljno godina prošlo, shvatiš da si upoznao veliki broj ljudi i da je to dovoljno, naučio si sve što treba da znaš o toj sorti. Međutim, jednom osjetiš prezasićenje ili možda samo radoznalost, osjetiš potrebu koja ti govori da ti treba nešto novo, nešto drugačije. I kad si već zašao u taj način razmišljanja, lako pristaneš na nešto novo, nešto za šta čuješ da može da te unaprijedi kao čovjeka, nešto što ti zapravo može pomoći da se pronađeš – to je bio prvi put kada sam čula za AIESEC.

Sada zamisli da si iznenada postao član AIESEC-a. Stojiš ispred njihovih vrata sa svim svojim predrasudama i mislima. Sagnes se i proviriš kroz ključaonicu, a sve tvoje predrasude se pretvore u stvarnost. Tu vidiš mravinjak, jako dobro organizovanu grupu studenata i svaki liči jedan na drugog, međutim, ono što je tu drugačije jeste osmijeh na njihovim licima. Instinktivno se zapitaš kako neko može da bude toliko srećan, pa zbog sumnje da je sve to varka, otvaraš vrata u potrazi za istinom.

Odjednom, tu vidiš šest timova, vidiš razne projekte na kojima studenti rade, međutim, ono što ovu organizaciju čini posebnom, jesu njeni ljudi. To je jedino mjesto na kom su svi naizgled isti, a zapravo, svi su jednostavno srećni, vole ono što rade. Svi su različiti, ali ono što ih povezuje jesu isti ciljevi i vrijednosti ka kojima teže i to je ono što im daje snagu.

Pozitivna energija te obuzme i izmami ti osmijeh na lice. Iako si novajlija svi ti srdačno čestitaju i govore “Dobro došao u porodicu!”. U početku bude čudno, ali se brzo navikneš i uhvatiš sebe kako se više smiješ, kako si srećan jer konačno osjetiš da negdje pripadaš. Što više vremena provodiš u organizaciji shvataš da je drugačija od ostalih. Brzo počinješ da upoznaješ ljude, kako iz svoje zemlje tako i iz mnogih drugih zemalja, i svi oni strpljivo sa tobom dijele svoja iskustva pa zahvaljujući njima saznajes koliko toga sam AIESEC može da ti ponudi, a za to čak nije ni bitno da li si član ili ne. Jednostavno postaješ okružen ljudima koji se trude da studentima prošire vidike i da ih ohrabruju da izađu iz svoje zone komfora. Oni su tu da ti pokažu da granice ne postoje i da svaki izgovor koji je u stilu “U ovoj državi to nije moguće” nije validan, jer postoji 127 zemalja s kojima AIESEC sarađuje, a koje nude razne prakse, kako profesionalne tako i volonterske, a jedina stvar koja može da sputava nekog jeste nedostatak želje i ambicija.

Zato nemoj samo da stojiš ispred vrata AIESEC-a i gledaš kroz ključaonicu dok ti se u glavi komešaju predrasude, pa zbog tih istih predrasuda počneš da razmišljaš gdje bi sada mogao da popiješ kafu i odustaneš od svega. Kafa ce uvijek biti, a studenski život će jednom proći. Iskoristi prilike koje ti se nude, putuj, usavršavaj se, upoznaj nove ljude, jer ćeš se jednog dana okrenuti iza sebe i zapitaćeš se na čemu si protraćio život ili ćeš se možda okrenuti i sa osmijehom reći da si zaista iskusio mnogo, a zatim ćeš samouvjereno zakoračiti u ostatak svog života znajući da sa sobom nosiš godine uložene u iskustvo, lični razvoj i nezaboravne avanture.

Autor: Sara Dragojević